F-14A Tomcat, TAMIYA, 1/48

Grumman F-14A TOMCAT, TAMIYA, 1/48
Tekst i fotografije: Miroslav D. Šljivić

VFX (Navy Fighter Experimental) je bio naziv razvojnog programa koji je nastao na osnovu borbenog iskustva F-4 Phantom II u Vijetnamu a iznedrio je izuzetan vazduhoplov koji je dobio oznaku F-14. Američka mornarica je uvođenjem ovog aviona u svoje skvadrone dobila izuzetno potentnu platformu koja joj je pomogla da još više učvrsti svoju superiornost na velikim i malim morima i okeanima. Tomket (Tomcat) je sa svim svojim karakteristikama bio ubedljivo najbolji palubni borbeni avion koji je bio u upotrebi tokom 70-ih i 80-ih godina prošlog veka a posebna karakteristika su njegove odlične rakete AIM-54 Phoenix koje su predstavljale teško rešiv problem za eventualne suparnike. Zamenio je odlične Fantome (F-4 Phantom II) a njega su zamenili avioni F-18 (za mnoge poznavaoce za par nijansi slabiji vazduhoplov po svim pitanjima…). Na svu sreću, u američkom dresu,  nije imao mnogo prilike da puca (ne računajući dvoboje na filmskom platnu i kratke duele u Libiji i Iraku). Igrom sudbine, u vreme velikog prijateljstva sa šahom Rezom Pahlavijem, Grumman je uspeo da proda Iranu 80 Tomketa (od koji je jedan ostao u SAD). Vrlo brzo je stekao simpatije letača i tehničkog osoblja i bio je raspoređen na najbitnije strateške tačke. Uspešno je prekinuo izviđačke misije sovjetskih MiGova 25 a svoj puni borbeni potencijal je iskazao u ratu sa Irakom (i pored neverovatne „inkvizicije“ novih vlasti prema vazduhoplovcima u Iranskom RV-u i problema sa logistikom) u kojem je postigao pozitivan skor u odnosu na odlične Sadamove letače na Miražima,

F-14 Tomcat je po svojim gabaritima bio u grupi „velikih i robusnih momaka“ ali sa izuzetno elegantnom i prefinjenom linijom. Spoj njegove sirove snage i odličnih elektronskih sistema sa vrlo moćnim podvesom mu je sa pravom garantovao visoki procenat preživljavanja u eventualnom sukobu sa svakim tada letećim protivnikom. Ostao je upisan zlatnim slovima u istoriji američke mornarice. U iranskom RV-u i danas leti nekoliko primeraka a poslednji put je viđen u akciji kada su davali pratnju ruskim Tupoljevima tokom akcija u Siriji. Na veliku radost i zadovoljstvo tamošnjih posetilaca aeromitinga i vazduhoplovnih fešti moguće ga je videti na statici.

F-14 (Tomcat & Persian Cat) je živa legenda.

TAMIYA nas je pre izvesnog vremena obradovala svojim izdanjem makete ovog odličnog aviona. Jedni su je najavljivali kao „maketu svih maketa“, drugi su se pitali „zašto još jedan „mačor“ pored mora već postojećih“, treći su mudro ćutali i verovatno se radovali zbog dolaska još jedne odlične makete „Tamijanske škole“. Nakon razgovora sa maketarima koji su ovu maketu već sastavili i posle detaljnog pregleda delova u kutiji, steko sam utisak da su ovi treći bili u pravu jer je se TAMIYA već poslovično potrudila da inženjering makete bude izuzetan, spojevi besprekorni, detalji na površini suptilni ali sasvim dovoljni i tačni. Još jedna bitna stvar je to da su sve greške koje su vidljive na maketama drugih proizvođača ovde izbegnute pa zbog svega toga može slobodno da se zaključi da je ovo svakako najbolja maketa F-14A u razmeri 1/48.

U kutiji se nalazi 12 ramova sa delovima (ukupno 379) od kojih je jedan prozirni i na njemu se nalaze vetrobran i poklopac kabine koji nam daje mogućnost izbora otvorene ili zatvorene kabine. Oba ova dela su kristalno prozirna sa odličnim detaljima na ramovima.

U kutijama ovog proizvođača je vrlo često namenski spakovan i set šrafova koji ovde služe za konstrukciju mehanizma namenjenog za promenu geometrije krila koja mogu da budu pod uglovima od 20, 68 i 75 stepeni. Ono što je malko čudno kod ovako dobro urađene makete je to što ne postoji opcija izvučenih pretkrilaca ili spuštenih flapsova, krila su iz jednog dela (gornjaka i donjaka koje se nakon sklapanja navlače na koren- jako dobro rešenje). Vertikalci se takođe navlače na za to predviđenu hrid pa je sasvim izvodljivo da se posebno ofarbaju i tek onda postave na mesto (isto može da se uradi sa krilima). Ovakav način sklapanja nam daje veliku komociju prilikom rada i manevarski prostor za prenos makete do neke izložbe/takmičenja jer ovako rasklopljena maketa traži osetno manje prostora za pakovanje.

Panelne linije i riveti/zakivci su svi na svojim mestima, nema improvizovanih niti izmišljenih a sve to je urađeno vrlo ubedljivo po izgledu, konturama i dubini. Stajni trap je verna kopija pravog sa svim pripadajućim detaljima. Pre samog sklapanja trupa, potrebno je odrediti tj. odlučiti se za verziju podvesa jer je u skladu sa tim potrebno izbušiti rupe na donjaci trupa. Generalno, date su tri opcije (Multi-mission, BARCAP mission i Deck launch intercept) a razlikuju se međusobno po podvesu, tačnije po broju raketa V-V. Inače, u ovom pakovanju od podvesa su date rakete V-V AIM-54A Phoenix, AIM-7E Sparrow i AIM-9G/H Sidewinder i podtrupni rezervoari tako da je u pitanju čistokrvni lovac ranijih podvarijanti Block74, 75 i 76.

Po odličnim detaljima bih još izdvojio kabinski prostor sa svim instro tablama i panelima i izbacivim sedištima koji za ljubitelje farbanja čine pravo zadovoljstvo. TAMIYA još uvek kao opciju za pojaseve na sedištima daje samo dekale što je uz sve ostale detalje prilično loše jer kvari opšti utisak.

Set dekala koji je dat pokriva tri aviona i to:

  • F-14A BuNo 160393, VF-84 Jolly Rogers CAG bird, USS NIMITZ, 1979.
  • F-14A BuNo 159625, VF-2 Bounty Hunters CO’s jet, USS ENTERPRISE, 1976.
  • F-14A BuNo 160377, „crni 3-6079“ Islamic Republic of Iran Air Force, Tactical Fighter Base 8, 1980.

Sa ovim poslednjim je iranski pilot poručnik Qiyassi 9.februara 1988. u dva izlaza oborio tri iračka Miraža F1EQ. Vrlo interesantna tema.

Dekali su na dva tabaka sa svim servisnim natpisima (u tom prvom periodu upotrebe u iranskom RV-u svi servisni natpisi su bili na engleskom jeziku) i potrebnim oznakama za navedene avione, odlično odštampani sa vernim bojama. Jedino je primetno da su serijski brojevi za AIM-54A Phoenix isti a trebali bi da budu različiti za svaku raketu. Dobra stvar je i to što u kompletu sa dekalima dolaze i tamijine maske za farbanje koje će sigurno olakšati nanošenje boja na vetrobran i poklopac kabine.

Obzirom da sam maketu dobio od prijatelja na poklon (hvala gospodinu M.A.) i još je nisam započeo, ovde ću se zaustaviti sa opisom. Mnogo više će biti napisano uskoro uz sam proces rada.

Nakon pregleda svega ovde navedenog osnovni osećaj je prava sreća i uzbuđenje jer sve ovo obećava jednu opuštenu maketarsku avanturu.