Spitfire Mk.IXc, EDUARD, 1/48 ProfiPACK

Spitfire Mk.IXc (late version), EDUARD, 1/48, ProfiPACK
Tekst i fotografije: Miroslav D. Šljivić

Život je mnogo puta pokazao da kada „mečka zaigra pred vratima” mnogi problemi izbiju na videlo ali se isto tako i brzo rešavaju (naravno, ako postoje mogućnosti za to). U slučaju vazdušnih borbi nad Britanijom nije mečka zaigrala nego  izuzetan nemački lovac tipa FW-190 koji je svojom pojavom na nebu 1941. godine počeo vrlo efikasno da pravi reda među kraljevskim lovcima koji su sve više uzmicali. Dakle, pred odličnim nemačkim vazduhoplovnim koktelom sačinjenom od iskusnih letača i najsavremenije vazduhoplovne konstrukcije skoro da nije bilo adekvatnog odgovora za kojim su tragali RAF-ovi letači na Spitfajerima Mk.V. Naravno, britanci su već uveliko bili odmakli u razvoju nove konstrukcijeSpitfajera Mk.VIII ali je ona bila u kašnjenju te se pokazala hitna potreba za nečim sa čim će moći odmah da pariraju „nadobudnim kupusarima” (slobodan prevod) u Fokevulfovima. Rešenje je viđeno u spajanju novog motora Merlin 61 i trupa Spitfajera Mk.V. Nakon prvih probnih letova rešenje se pokazalo kao odlično i nastao je Spitfajer Mk.IX, oličenje pokretljivosti, izdržljivosti i efikasnosti u svim vidovima namene. Pored toga, za ovaj vazduhoplov mnogi kažu da je i po gracioznosti broj jedan među propelercima onog vremena. Dobivši ovu mašinu na korišćenje, iskusni piloti Lovačke komande RAF-a su vrlo brzo doveli stvari na svoje mesto a spomenuti Fokevulf je sve vise od gonitelja postajao progonjeni…

Kao što je svojevremeno pravi primerak ovog aviona plenio svojim linijama i pojavom tako je i ova maketa Spitfajera Mk.IXc svojom pojavom mađu maketarima izazvala pravo oduševljenje. Česka firma EDUARD je odlučila da ove godine uradi reizdanje tj. novu seriju ove odlične makete jer je to naprosto diktiralo tržište koje je pratilo potražnju svekolike maketarske populacije. Vredi napomenuti da je ova maketa pre koju godinu proglašena (nezvanično)za najbolju maketu Spitfajera Mk.IX u razmeri 1/48, i to ne bez razloga, te je taj pridev je još uvek prati. U ovom predstavljanju ćemo se osvrnuti na neke od tih stvari koje su tako dobro ispale na ovoj maketi. Pa da krenemo redom…

U klasičnom EDUARD-ovom ProfiPACK izdanju se nalazi 206 delova od kojih je 192 u sivoj plastici a 14 na ramu sa prozirnim delovima odličnog kvaliteta (vetrobran, poklopci kabine, nišan, farovi…). Na prepoznatljivom kružnom ramu od prozirne plastike su delovi koji su vrlo precizno izliveni i kristalno prozirni bez ikakve distorzije. Sada je već standard da proizvođači na ramove stavljaju opcije za otvorenu i zatvorenu kabinu pa je to i ovde slučaj te imamo jedan odgovarajući vetrobran koji možemo da kombinujemo sa navučenim poklopcem kabine koji je spojen sa zadnjim fiksnim prozirnim delom ili da po lepljenju vetrobrana i zadnjeg fiksnog dela, poklopac ostavimo u otvorenom položaju. Ovo je defintivno preporuka obzirom da su detalji u kabini izuzetnog kvaliteta.

Kabinski deo je i najkompleksniji za sklapanje i to sa razlogom. Naravno, ovo „najkompleksniji” ne treba shvatiti kao najteži ili jako težak jer na ovoj maketi nema tekih deonica za sklapanje. Kabina je urađena vrlo detaljno sa mnogo finih pojedinosti koje sve zajedno čine izuzetan vizuelni doživljaj. I ovde je prisutno modularno sklapanje koje nam daje odličan manevarski prostor prilikom rada. Zidovi kabine su dati posebno te nakon njihovog kompletiranja sa pripadajućim delovima i sklapanja sa okvirima kabine, instro table i sedišta, kao celinu je spajamo sa polutkama trupa. Na levoj polutki trupa je otvor za vrata kabine koja opciono mogu da budu otvorena ili zatvorena. Urađena su vrlo verno sa lepim detaljima te kao otvorena pružaju još veću mogućnost uvida na vrlo detaljno pilotsko radno mesto.

Krila se sastoje iz donjake i dve gornjake u koje se pre sklapanja pakuju kutije stajnog trapa čiji se zidovi sklapaju na sudar ali bez ikakvih problema. Same kutije st/trapa su vrlo jednostavne sa vrlo malo detalja koji su u reljefu i kod pravog aviona pa je ekipa EDUARDA to prenela vrlo verno.

Pre zatvaranja gornjeg dela kapotaža motora, predviđeno je postavljanje izduvnih cevi (čuvenog oblika/naziva) „fish tail”. Nakon postavljanja i farbanja ovi delovi dolaze do punog izražaja jer su po dimenzijama i obliku sasvim pogođeni. Možda kada bi imali i sitan var po sredini, bili bi apsolutno uverljivi (ukoliko je to, naravno, moguće…).

Kormila dubine su vrlo uverljiva po pitanju detalja koji su dati u reljefu (kao što i treba) a opciono u zavisnosti od željene šeme farbanja, data su dva kormila pravca. Jedno kormilo koje je standardno za Mk.IX verzije i prisutno je kao mogućnost kod pet opcija farbanja dok je kormilo pravca sa „špicastim” vrhom dato za jednu opciju Spitfajera Mk.IX u ovom kompletu.

Dva velika podkrilna hladnjaka su dati, svaki posebno, iz po četiri dela koja se sastavljaju bez problema a kao opcija je data mogućnost spustenog/podignutog izlaznog panela.

Propeler je izliven iz jednog dela pa nema potrebe za trimovanjem krakova prilikom sastavljanja. Kraci su pogodeni i po obliku i po dimenzijama pa je na maketaru da da svoj maksimum prilikom farbanja ovog na izgled jednostavnog sklopa ali uvek vrlo izloženog pogledima.

Spitfire Mk.IXc je bio praktično višenamenski avion izveden iz čistokrvnog lovca te je služio za vazdušne borbe, podršku trupama na zamlji i izviđanje. Zbog svega toga u ovom kompletu imamo set cevi za topovsko naoružanje i dve bombe sa pripadajućim nosačima.

Kako ne bi bilo „padanja na sitnicama”, EDUARD je na ram G postavio čak tri felne za točkove sa različitim brojem pera i jednu metalnu na setu sa ecerajem jer je ranije u etru u međumaketarskoj komunikaciji uhvaćen priličan broj poruka koji se odnosio baš na te detalje (kao nedostajuće kod nekih proizvođača).

Jedan vrlo lep detalj na kliznom poklopcu kabine je ručica za zabravljivanje i otvaranje/zatvaranje. Taj deo se nalazi na listu sa ecovanim delovima.

Kao i sva ProfiPACK izdanja i ovaj komplet sadrži vrlo upotrebljiv list sa ecovanim delovima koji umnogome pomažu već spomenuto detaljisanje kabine. Instrumentalna tabla je urađena iz tri (već obojena) dela i kada se završi predstavlja vrlo lep i detaljan deo u celokupnom kabinskom sklopu.

Na tom listu su još i pilotske gurtne, zadnja oklopna ploča, šarke za vrata kabine… sve ukupno 23 dela.

Set maski za farbanje prilično olakšava nanošenje boje na prozirne delove i dat je na žutom „kabuki” samolepljivom papiru.

Set dekala sadrži dva lista. Manji sadrži generički set servisnih natpisa za podtip Mk.IX a veći je nakrcan sa nacionalnim rondelama, registarcijama i kodnim slovnim nizovima za svaku od šest opcija označavanja. Tu su naravno i amblemi/grbovi kao i male nacionalne ČSR/poljske oznake za mašine iz skvadrona koji su bili popunjeni njihovim ljudstvom.

Set je vrlo zanimljiv i na njemu nalazimo kompletne oznake za:

  • Spitfire LF Mk.IXc, MH712 iz 302. Skvadrona na kojem je leteo poljski as Henryk Dygala (1944)
  • Spitfire HF Mk.IXC, MJ296 iz 312. Skvadrona na kojem je leteo česki as Otto Smik (1944)
  • Spitfire LF Mk.IXc, MJ586 iz 602. Skvadrona na kojem je leteo slavni Francuz Pjer Klosterman
  • Spitfire LF Mk.IXc, MJ250 iz 601. Skvadrona, Italija u leto 1944 (neobična šema farbanja)
  • Spitfire LF Mk.IXc, ML135 iz 401. Skvadrona na kojem je leteo znameniti Kanađanin Jerry Billing
  • Spitifre LF Mk.IXc, ML135 iz 401. Skvadrona, istog Džerija Bilingsa ali sa nešto različitim oznakama.

Sastavnica koja se nalazi u kutiji predstavlja standardnu EDUARDOVU štampanu instrukciju odličnog kvaliteta, vrlo informativnu i jasnu. Sve opcije su prikazane nedvosmisleno i tokom sklapanja nema nejasnoća. Na kraju sastavnice, nakon prikazanih šema bojenja i označavanja nalazi se stranica sa precizno označenim pozicijama za servisne natpise. Ovaj svojevrsni tehnički crtež aviona iz četiri pogleda predstavlja i dobar vodič za pronalaženje panela na maketi/avionu.

Zašto je ova maketa (nezvanično) proglašena, među maketarima, za najbolji Mk.IXc? Razlog se krije u odličnom inženjeringu i rasklopu makete, izuzetnim detaljima čak i na vrlo malim delovima , fantastično urađenim panelnim linijama i rivetima koji su vrlo suptilni a dovoljno izdržljivi i za nekoliko slojeva prajmera i boja. Upravo panelne linije i riveti (dušu dali za brojače istih) daju izuzetan šmek celoj maketi nešto kao zastavica u jagodi na vrhu vrlo lepe torte koja će sigurno zasladiti sve maketarske sladokusce.

Zahvaljujem se kompaniji EDUARD na ustupljenoj maketi za ovaj prikaz kao i na njihovom uloženom radu u kreiranju ove zaista odlične makete.